Otkad za sebe znam, osjećam duboko
u mene je utisnuto snažno to treće oko
taj unutrašnji satelit hvatajući vibracije
čini me stupom u proglasu tolerancije.
Veoma sam tolerantna u okruženju
prepuštam drugima tu glavnu temu
potpuno slobodna od tuđih radnji
iako spremna u dijalogu i suradnji.
Promatram ljude i njihovo ponašanje
mimiku, gestikulaciju, ruku tapšanje
hod posebice i način kako gledaju
da li se brane ili se odmah predaju.
Potpuni stranci mi se lako otvaraju
ne pitam ih prva, povjerenje stvaraju
imaju nevjerojatnu potrebu da kažu
bez poriva da to moraju ili da se lažu.
Često me zamijene sa drugima koje znaju
pozdravljaju me srčano kao u rodnom kraju
uvijek me čudi kako je to moguće opet
moja duša odsijava univerzalni portret.
Kažu da sjajnim i privlačnim poput magneta
valjda zato što moja energija nije moneta
ja zbilja u svakom susretu vidim tad Boga
svako ljudsko biće je čestica udjela toga.
Skeniram osobu sa lakoćom u trenu
osjetim njezinu patnju i dušu cijelu
odmah znam njene prednosti i vrline
razumijem oprez, distance, mir, tišine.
Ne zato što bih htjela ili da ja to znam
niti za to imam zanimanje ili neki plan
to je jednostavno interakcija u hodu
slično kao aplikacija na tvom iPodu.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
Komentiraj