Vezala sam se rano, pa potom udala
jer sam ljubiće doslovce rano gutala
za seosku djevojku to ni strano nije
tolike su to činile uvriježeno i prije.
Sve je bilo prirodno, a opet drugačije
poslijeratno vrijeme, sudbine svačije
ni vojska, ni rat ni opisu mi nisu bili
posljedice njih u braku su se skrili.
Brutalno su se otkrivali fazu po fazu
dovodile do ruba i međusobnom jazu
stalno sam se umanjivala kao meta
shvaćajući postupno kolika je šteta.
Htjela sam pobjeći sigurno i daleko
ostavljajući opciju da me spasi netko
ali nitko nije mogao čuti vapaj i glas
pa je sam Bog odlučio donijeti mi spas.
Ostala sam u braku zbog “u dobru i zlu”
vjerujući da je moje mjesto baš upravo tu
otvorila se životu i rodila petero djece
zazivajući neprestalno nebesa i svece.
Skoro trideset godina prošla sam štošta
nisam bila svjesna koliko me sve košta
izašla sam iz tog braka bez ijednog centa
bez kvadrata, dionice, opipljivog sredstva.
Posebnoj pravnoj formi nepoznatoj drugdje
prema zaštiti posjedničkoj baš kao i svugdje
uvjetima modernizma svih vlasničkih prava
gdje se u dom useljava nova treća glava.
Dugo mi je trebalo da razumijem stvarnost
prihvatim novo stanje kao i tu pojavnost
iskopam u sebi potencijale, nađem vidike
započnem transformaciju moje nove slike.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
Komentiraj