Stoički podnosim što ne bih trebala
zato jer su to samo tek tuđa ogledala
predstavljaju niz kroz onu moju rutu
kojom je sudbina odredila korak putu.
Četrdeset godina pustinje jest znamen
svakom ljudskom biću nadgrobni kamen
nema onog koji je njome zaobišao prijeći
iako o tome nije izustio drugima ni riječi.
To je pravi put oslobađanja od faraona
teško on, nikako ne silazi za svoga trona
nastanjen u nama od istočnoga grijeha
gdje novac je bog, a utjecaj jest meka.
Jer tko bi odolio toj moći koja kupuje
efikasno se i brzo drugima podruguje
gladan čovjek je spreman za puno toga
vjeruje u spasenje i milosrđe od Boga.
Ali onda se dogodi ta čudna blokada
potpuni krah upravo ovdje, ovako, sada
čovjek se slomi i izgubi često kontrolu
izgubi kompas u vlastitom teškom bolu.
Jer Bogu i novcu nemoguće je služiti
međusobno se oni pak moraju optužiti
za novac se gubi savjest, stav i načela
jer duhovnost zauzima drugačija počela.
Spašavanje duše kroz događaje života
to je oporučena dužnost koja se mota
oko svake misli, riječi, nakane i djela
od koje se bunimo i koja bi nam sjela.
Vjerom se spašava, a djelima pokazuje
onim što ostavljamo najbolje dokazuje
mnogo toga mi po volji niti po želji nije
izdržati valja, iskustveno znam od prije.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
Komentiraj