Nikad mi nije bilo važno biti u pravu
ta potreba ne opterećuje moju glavu
ali pravednost je ono što meni znači
za njom je poriv apsolutan, puno jači.
Pravda je zakon i temelj i potreba
ona je hrana duši i čini što ustreba
da bi život opstajao, razvijao se dalje
omogućio svima zdravo blagostanje.
Moj mehanizam pobune je alarmantan
do mjere da postaje skoro fascinantan
ta moja spremnost da ga se artikulira
kroz riječi i djela neprestalno ordinira.
Ne zato što je to moja opcija ili izbor
to je savršeni kreativno moćni prizor
podvrgava se isključivo univerzumu
nikad zemaljskom ljudskom bezumlju.
Savršeni univerzalni zakon svemira
riješio je odavno pitanje svih nemira
koje čovjeka od pamtivijeka tek muče
otkad je preuzeo od dobra i zla ključe.
Problemi nastaju kod otključavanja
prethode mu zlo, mržnje i svađanja
nepravda im često zamjenjuje mjesta
dok se zabunom pravda učinjena gesta.
Zato volim pratiti kronologiju, motive
one potvrđuju dinamiku te radnje žive
nema savršenih zločina niti nepravdi
da se o njima istina ne nađe i ne pamti.
Preferiram uvijek čiste i jasne odnose
početak i posebice kraj da se podnose
brisanje kroz zaborav umnih datoteka
sprečavaju bolesti, zaobilazak apoteka.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
Komentiraj