Potpuno vjerujem u obećanu zemlju
meda i mlijeka što svaku dušu čeka
jer Božje obećanje je sigurna stavka
iskupljenje grijeha nije pretpostavka.
Duša je vječna i nema joj konca ni kraja
obrisi zemaljski su most do onog raja
dobrota i ljubav su kod, temelji i granice
sve na ovom svijetu su usputne stanice.
Koje moramo proći da bi zavrijedili više
sve što smo prošli u nebesima se piše
Bog je zbilja konstanta bez kopromomisa
unatoč znanju i dokazima pečata i spisa.
Kad se čovjek ogoli i do pepela dođe
bez obzira kako i na koliko život mu prođe
jedino što ostaje jest duhovno bogatstvo
njegovo iskustvo, identitet, duh i jastvo.
U prolasku kroz nove drugačije granice
bez mogućnosti kakve odgode ili parnice
jedini tad testament života svake duše
izlazi pred Onog pred kime se oči skruše.
Gledati u čisto i pravedno milosno lice
nevinije od prvog leta sićušne te ptice
probuditi će u čovjeku kajanje i sram
istodobno pobuditi oproštenja plam.
Tada ćemo vidjeti što gledajući nismo
poželjeti napisati ono oproštajno pismo
upućeno svima koje smo kroz život sreli
posebno sa onima sa kojima smo niti spleli.
Samo će ljubav tada pobijediti svijet
pokloniti nam krila za taj nebeski let
biti dijete, prijatelj, sestra, sin, kći, brat
u potpunom miru gdje završava svaki rat.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
Komentiraj