Život je konstanta koja se ponavlja
svakim novim trenom se obnavlja
mijenja oblike i nikada ne nestaje
zagrljaj vječnosti koji ne prestaje.
Ima svoje datosti, pravila i počela
poneke uredbe i moralna načela
sve da bi zakonitosti služile svrsi
vrline priželjkuju da se čovjek trsi.
Rast i razvoj su neminovni ciljevi
uvijek važniji kad su u pitanju priljevi
vrijednost baš nikada nema cijenu
jer tko to može procijeniti mijenu.
Mijene morskih struja na pučini uma
gravitacijskog planetarnog buma
gdje Sunce i Mjesec urgiraju ritam
plime i oseke čine događaj bitan.
Pa se u nama sve polako lomi i spaja
uvijek od početka do samoga kraja
ispresijecani putevi koji k cilju vode
predajom iz ljubavi do potpune slobode.
Regeneriranje zbilje kroz dušu i tijelo
da boje oslikaju dugom, crno i bijelo
taj nebeski smiješak na nebu života
zalog i nadu moćniju od zla, grehota.
Rađanje i stvaranje u autentičnosti
u sirovoj i ponekad šturoj bezličnosti
rutinama i obrascima svih okolnosti
težinama koje prođu kroz olakotnosti.
Taj krug koji traje, ali nemivno zatvara
traumama i sa boli potpuno te rastvara
da bi prozreo spoznaju životnog smisla
stići ćeš do točke potpunog besmisla.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
Komentiraj