MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Posvete nisu ni nagrade niti osvete
nisu interesi niti rezultati prosvjete
tko se u njima nađe potvrđuje želju
autorovu zahvalnost ili uspomenu.

Postaju dokaz na nečije prisustvo
koje postaje vremenom odsustvo
ostavlja trag za buduća vremena
postaje vrijednost, nestaje cijena.

Čovjek vrednuje dobro, loše i bolje
kad nije imao snage, a imao je volje
prihvatiti sve što se na putu našlo
svako dobro i loše što ga je snašlo.

Osobe i odnosi koji su gradili život
u kojem su bili putnici, a neki pilot
neki blizu fizički, a od srca daleko
poneki rujno vino ili med i mlijeko.

Neki krvnici duše koji su izdali sve
srušili dostojanstvo, izgrađene sne
zbog ega, materijalizma izabrali put
ispisali tu povijest kao jesenji list žut.

Preusmjerili život u kolosijek novi
kojim se frustracija ubuduće tovi
nemilosrdnost i glupost na toj ruti
na kojoj su znakovi i simboli kruti.

A opet su svi odigrali ulogu svoju
upriličenu dramu koja priliči boju
bili su mač ili štit braneći te bitke
kad su autoru misli postale plitke.

Stvarnost je tek zadobila dubinu
krenula zdušno osvajati tu visinu
razotkrivajući slobodu dobra i zla
pronalazeći u drugima to svoje JA.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj