Ljubav dvije duše je sveti prostor
u kojem počiva univerzuma obzor
gdje sve je beskrajno, tiho, u bojama
načinjeno da bi srca našlo spokoja.
Prekrasna tango modra boja svemira
oslobađa duše iskušanih nemira
sunce ljubavi prelazi u purpurnu boju
duša duši predaje autentičnost svoju.
Koja budi energije i premoćne vibracije
oslobađa nesigurnosti i daje satisfakcije
koje ozdravljaju i otpuštaju traume i rane
posvećuje stvarnost u kojoj prošlost stane.
Onda se nekako sve zeleni poput trave
prihvaćamo datosti i podižemo glave
osluškujemo okolinu, pronalazimo smisao
nekako fluidno teče svaka pozitivna misao.
Onda stiže žuto da sve svijetli i obasja
baš poput dozrelog zlatnoga klasja
čija žetva daje hranu za prezimljavanje
baš kao povjerenje u zamjenu za varanje.
Onda odjednom sve postaje tako plavo
kad se sa smješkom odzravlja na zdravo
svaki susret i kontakt postaje čast i užitak
konačno shvativši taj postojanja bitak.
Pa se sve zacrveni od nastale vatre strasti
u kojoj izgara ego i maske mogu pasti
toplina, bliskost, ujedinjenje, sljubljivanje
omogućuju nam nužno tjelesno grijanje.
Ta sigurnost i spokoj u ljubičastoj boji
u kojem se oboje u samo jedno broji
čvršće od planeta i samog sunca stoji
hrabrije i silnije nego događaj u Troji.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
Komentiraj