Ni bolja niti gora, ali baš nikad kao druge
moje boje su samo za dugoročne pruge
nebo i zvijezde, Mjesec, sunce i duge
sve je to moje i u meni, radost i tuge..
Tužna se smijem, sa osmijehom plačem
idući trenutak u ritmu enegično skačem
pamtim sitnice, a veliko duboko osjećam
intuitivno više no što želim predosjećam.
Zaboravljam lako, ali opraštam još brže
kod mene se realnost i budućnost sprže
jer ja uvijek gledam u vječnosti te daljine
potpuno svjesna silovitosti grešne duljine.
Volim sigurnost jer je to zakon svemira
ne želim biti rob neopravdanih nemira
poštujem granice koje isključivo štite
sloboda mi je temelj i start svake orbite.
Osjećam apsolutno po svim silama
kod mene nema enigmi niti otkrivanja
autentičnost je moj zaštitni moto i znak
bez nje je sve u meni i oko mene tek mrak.
Kad se zaljubim sam potpuno baš svoja
bez obzira na okolnosti uvijek samo tvoja
sa ljutnjama koje upriličuju stihove razne
toliko silovite da zvuče gotovo poput kazne.
Kontraproduktivna sam onda kad me lažu
jaka ako me iskušavaju i o meni loše kažu
tvrdoglava ako me vrte taktički i zorno
izrazito analitična ako promatram pomno.
Dobronamjerna u svakoj misli i želji
svojim domom smatram svemir cijeli
strastvena i slaba kada volim do kraja
osebujno biće, draže mi od samog raja.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
Komentiraj