Podlost je teška zvjerska kategorija
ona ranjava, ali nikad rane ne povija
osvetničko mrziteljska jest alegorija
srećom se na glavu moderatora obija.
Sažima skup negativnih vibracija
pretočenih u mnoštvo zlih naracija
prethodi joj plan onih sitnih duša
koji pokvarenošću pravednost kuša.
Objedinjuje datost zavisti i sprege
ne poznajući nebeskog zakona stege
noseći na vlastitim ramenima težinu
nesvjesni pogleda u vječnu daljinu.
Sirovi i svirepi prema svakom tuđem
šurovanje smatraju najačim oruđem
pa se rote i skupljaju k’o otpale grane
sakupljaju oko lešina baš poput vrane.
Hvataju se riječi koje postaju mamac
onda ih bruse, stvaraju oštriji im žalac
kojim probadaju nevine ciljano i točno
u tom uživaju ekipno, a nadasve sočno.
Nepce im je slatko, slatkorječiv jezik
iza svake tvrdnje spašava ih veznik
iznuda je pravilo kojom zbune ljude
jer izvlače ono što tek treba da bude.
Love u mutnom, crnilom poput sipe
njihove namjere su čiste, ali skrite
grabljivice sa istančanim njuhom
ostavljaju trag jednak sa puhom.
Ta mračna jedino tek ljudska osobina
posjeduje anatomiju koja funkcionira
kroz skrivene namjere na fokus slabosti
spletkarenje, manipulacija biva izvor radosti.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
Komentiraj