MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Slatkoća ima poseban okus
značajno kompleksan opus
sladi apsolutno i ne traži više
samo želi još, sve otprije briše.

Nepcima juri do uma i srca
sve u nama budi, ni da pokuca
nježno i strastveno otvara pore
uzbuđuje prvoklasno, ravna bore.

Čini nas podatnima sa mekoćom
pročišćava veze sa svakom zloćom
hrani nas, mami, otvara vidike
za romantične erotizirane slike.

Jer želju podjaruje sasvim glasno
poruke šalje personalizirano jasno
širi dubinu, a ispunjava praznine
bez srama do nagosti se skine.

Pa širi mirise, neodoljivo i snažno
sljubljivanje jedino postaje važno
sokovi koji se miješaju u žaru
pomahnitali kao konobari u baru.

Ti jecaji svladani od takvog užitka
pronalaze izvor u dnu našeg bitka
osjećati tako svim osjetilima čuvstva
uprisutniti trenutak kroz nova iskustva.

Slatkoća kroz zrelost vremena
ide od nogu, pa sve do tjemena
iz očiju srca pokreće se svaka želja
koja spremno obuzima dušu i tijela.

To slatko predanje daje smilovanje
bez priznanja i ne kroz odlikovanje
jer ono u nama što istinski se rađa
postaje sveto baš kao Noina lađa.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj