MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Dok živ hodaš unatoč svima i svemu
digni gordo glavu prema plavom nebu
tamo je jedno sunce koje grije svijet
daje svima krila za prvi i posljednji let.

Gore je moguće i potpuno besplatno
iako sve djeluje misteriozno i egzatno
veličanstveno i krajnje velikodušno
prepuno snage i moći daje se zdušno.

Pravedno i bez suda prepuno milosti
sačinjeno od vatre i žarke svjetlosti
održava i neumoljivo gori bez stanke
nikada neće ni pomisliti da ima stranke.

Sunce i nebo su izvor života i rješenje
solucije i opcije bez ikakve dileme
savršeni rudnici energije uz pokrića
kojem pariraju smjerovi i snage vjetrića.

Dok čekaju tranziciju solarne energije
cijelu povijest su stvarale te sinergije
sa bi ljudima omogućile uvjete života
kojom bi im bila zagarantirana stota.

Smanjile bi emisiju 50% stakleničkih plinova
time bi nas oslobodile od tih otrovnih divova
čiji gospodari su zauzeli bogatstva planete
zaboravljajući da su ovdje kao Božje dijete.

Zelene energije dokazano pretiču ugljen
pitam se zašto je samo profit tu zbunjen
čovjek zaista kad pogleda vidi da je munjen
kad plaća ono za što po prirodi je krunjen.

Oblaci nose kišu bez koje života nema
jezera čuvaju vodu, megabaterije su tema
sve to bez bar koda i ispostave računa
sistem je paraliziran stvaranjem tajkuna.

S ljubavlju, Žejka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj