MorePoezije

Ne podnosim kukavice u nijednom smislu
oni olakšavaju put u sveopćem besmislu
miču i odmognu fokus sa svega vrijednog
jer polaze od vlastitog temelja bijednog.

Zbog osobne nesreće i neke frustracije
stvorili su prostor sigurnosne asimilacije
energiju trošeći na taktike i igrice razne
koje su za njih dugoročno zbilja porazne.

Mogu razumjeti i shvatiti dio te priče
sa njima sumnja i strah redovito sviće
zabrinutost kojom obavijaju veo dana
disciplinu da se drže ugovorenog plana.

Njima su pečati i potpisi alfa i omega
robovlasništvo duše koja se lako proda
hrabrost je sigurnost koja se skupo plaća
lihvarskim kamatama lažne sreće se vraća.

Kad se ostane potpuno sam i načas gleda
kako sve je izgubilo smisao, oteti se ne da
svemu što su željeli i znali, a nisu smjeli
nedostajala je hrabrost za ono što su htjeli.

To prikrivanje iziskuje enormnu snagu
nije ga moguće postaviti ni na jednu vagu
nemjerljiva je patnja raskola srca i uma
kukavica se ne pomiče sa granice tog druma.

Sve i da obiđe cijeli ovaj veliki, mali svijet
nije nikad spreman za istinu ipak mrijet
jer hrabrost ipak išće grandiozne pothvate
ona nosi stijeg za visine, a ne za rupe-lopate.

U kojima zakopaju prvo druge, pa sebe
ma što pokušavali, nešto ih stalno grebe
kukavištvo neosporno nije u prirodi ljudi
to je odgovor na traumu zvjerinje ćudi.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić