MorePoezije

Nekima je kretanje poriv, nekima bijeg
udaljavanje od statičnosti noseći stijeg
otvaranje uma za neke nove horizonte
ostavljanje sigurnosti – tražeći fronte.

U kojima se borimo sa sobom za sebe
iako svjesni okolnosti, srce pomalo zebe
što vidjeti pred sobom, a gledati iza
fokusirati se na ono što vidimo izbliza.

Mogućnost da nas razotkrije do kraja
ugasi ili upali malo preostalog sjaja
plamteće iskrice tek neispunjenih želja
prazne vrčeve napune sa izvora veselja.

Vrtlog se otvara u tempu te dinamike
iz mjesta u mjesto u događaje statike
gdje se ispunjavamo plodom strasti
da bi nekako vitalno mogli ipak rasti.

Zatomiti boli i susprezati glupe ljutnje
rezultate isključivo sumnje i crne slutnje
koje su se namrle iz obrasca i iskustva
projekcije proizišle temeljno iz čuvstva.

Potvrđene od drugih,a nedostaje pouzdanje
teško je sebi priuštiti potrebito smilovanje
susresti u sebi istinski poriv da primiš dar
lakše je i sigurnije stvarati tad žrtveni oltar.

Na koji se iznose očekivanja ovog svijeta
gdje račun je formula osiguranja i šteta
više slave, uspjeha, priznanja, egoizma
gdje su sreća i ljubav klišeji fanatizma.

Volja utječe ipak na silne te oscilacije
koje zaokružuju rute prepune apstrakcije
nije presudno gdje ideš, nego koga vodiš
kretanje je put na kojem se ipak oslobodiš.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić