MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Kad se voli sve je beskrajno lako
ide od sebe nekako logično tako
pripremljeno, providonosno od gore
čudom otvoreno kao Crveno more.

Zakon sile koja pobjeđuje ovaj svijet
savršeno je točna kao srčana klijet
razborita poput prijestolja mudrosti
sa koje stižu sve božanske umnosti.

One su drugačije od ljudskog razuma
njihov temelj se na pravednosti bazira
ishod je uvijek jednostavan i logičan
beskrajno radostan, neupitno poučan.

Sljubljivanje je proces punog gabarita
sve se podrazumijeva, ništa se ne pita
savršeni kalup u koji dva života stane
gdje se vrlo lako podnose vrline i mane.

Što se vidi, tome se istovremeno i divi
kad su dani sunčani i pomalo crni, sivi
jedno “ Volim te” kad ispuni nam dan
postaje podstreh i ostvaruje novi san.

Voljeti je magičnije od bilo koje zamisli
što usporediti sa tim..ništa..razmisli
jedino taj istinski osjećaj tad primamo
kada smo blagoslovljeni da ga imamo.

Ne možemo ga kupiti, ukrasti ni steći
on je od nas samih i od svemira veći
put koji nas vodi prema toj punoj sreći
ne može zamijeniti nikada nitko treći.

Ljupkost koju osjećamo na pomisao samu
to jedno ime koje kola kroz krv i glavu
toplina, čežnja, radost, želja i mirnoća
stvaraju ozračje plodova prepunih slatkoća.

S ljubavlju,Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj