MorePoezije

Nikad nisam voljela ništa tajnovito
u njima nema baš ničeg bajkovitog
čak i ljubavne igrice tad izgube čari
osjećaji poprimaju obilježja stvari.

Tajne su tajnovite jer nose sjene
zbog njih se srce steže i prene
tama obavija u potpuno lažni sjaj
poput vampira u zoru budi kraj.

Satkane su od laži, stremnji, iluzija
tajanstvenost je tad opća konfuzija
temelj joj je motiv, uvijek bez pokrića
najveći neprijatelj su joj istina, otkrića.

Motiva pregršt od strahova do ega
njoj trebaju intrige, ne savjesti stega
obmane i laži kad postanu realnost
autentičnost osobe postane banalnost.

Pa se tajno pije, tabletira i drogira
kocka, bludniči, dostojanstvo pobija
sve izgleda ljudski iako jest robija
od tajni je počela cijela kronologija.

Pamte se uvijek, pečate i teško brišu
na granici živaca svaki dan se njišu
iziskuju distancu, komunikaciju tišu
ovise o sloganu, doznaju – a ne pišu.

Ucjene su popratni dio grozne priče
u njima sve situacije jedna drugoj sliče
ništa prizemnije, strašnije ni zlobnije
kada te ucjenjuju niskosti kolonije.

Zato ne volim tajne, ljudi ih izdaju
zavist i ljubomora samo njih priznaju
moje mane, propusti, slabosti, greške
nose zastavu javnosti, makar i pješke.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić