Te oči

Ljubav traži zidove za intimu
da bi poklanjala oseku i plimu
navrlih osjećaja u moru strasti
u kojoj svaka sumnja će pasti.

Zaljubljena duša želi i sluša
u tišini jeku srca što kuca
svaki dio tijela miriše i kuša
jer sve oko nje je potpuna suša.

Pustinja u kojoj se samo žeđa
gdje vid gasne od umora vjeđa
koje gledaju, a vide tako malo
zbog nekog do koga nam je stalo.

Daljine, dužine, dubine i visine
su zapravo ništa bez te blizine
koja nas privlači poput magneta
obuzima bez razloga i prava veta.

Neumorne misli i ta telepatija
kada je i pomisao već simpatija
slike koje se kreiraju sasvim same
lijepe i savršene poput reklame.

Tijelo se budi iz potpunog sna
giba i kreće preko sto na sat
preuzima odredišta bez pardona
stiže svugdje u tren i bez telefona.

Pa ima želja i mogućnosti tristo
nijedna ne zvuči, a izgleda isto
uvijek ta soba u kojoj je dvoje
jedno pred drugim ponizmo stoje.

Ona u tim očima vidi nebo i svijet
On u njoj visinu neba sa krilom za let
ta međusobna neizmjerna energija
do supernove u njima vječno prebiva.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić