MorePoezije

Bez željenog zagrljaja sve je prazno
život se odvija po redu i pod razno
sadrži smisao, odgovornost, misiju
ima rezultat, ali ne ispunjava viziju.

U kojoj smo sretni, ispunjeni i svoji
gdje je sve u bijeloj, ružičastoj boji
nevino, iskreno, sveto, potpuno šik
samo radost u ruci čvrsto drži pik.

To naručje je savršeni prostor tad
u kojem si tu toliko jak, ujedno slab
među rukama sigurnim poput neba
nalaziš sve što duši apsolutno treba.

Snagu, nježnost, toplinu, pomilovanje
gdje se povijest sa budućnošću sastaje
sadašnjost preuzima potpunu kontrolu
pomiruje stvarnost izazovima u bolu.

Tom slatkom jer prekratko fizički traje
ali grliti dušom nikad stvarno ne prestaje
jer duša grli ono što voli ustrajno i nježno
kad drugo je bitno, a grliti neizbježno.

Ruke su krila koja nas drže, miluju, nose
tanane poput svile, svježe kao jutarnje rose
sigurne kao bedemi najsigurnijeg dvorca
spretne kao umješnost slavljenoga lovca.

Gnijezdo u kojem se ptići želja gnijezde
sjajnost koja bi posramila nebeske zvijezde
to zadovoljstvo kad nas ušuškaju ruke
prekidaju svaku nemoć, pobjeđuju muke.

Nigdje ženstvenija ni sretnija ne mogu biti
svoje zastave poraza i pobjeda ponosnije viti
nego u tvom zagrljaju gdje svemir počiva
dok se mnome rasplijeni sjajem u očima.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić