MorePoezije

Volim ove visine dok sad pišem u letu
ne mislim na rizik niti na kakvu štetu
oduvijek se visinama divim iako se bojim
kretati se u svakom smislu osobito volim.

Fizičkom i duhovnom podjednako
u visinama se osjećam moćno, jako
jer sve u mojim grudima jako bridi
toliko drugačije da uzdasima se vidi.

Oči me zabole od te bjeline oblaka
podsjećaju me koliko imam odmaka
u svemu što me tišti, razvija i veseli
istodobno od želja i fokusa me dijeli.

Oni su poput propusta koje imamo
kad puno želimo, a manje snimamo
što bismo sve mogli kada bismo htjeli
a možda je bilo potrebno da smo sjeli.

Pogledali se u oči i prozreli naše duše
pred voljenim se jednostavno skruše
dodir ruke pokrene cijeli lanac želja
aktivacijom nastane pregršt veselja.

Zakon kemije je prirodno ogledalo
kojem se uistinu podvrgnuti trebalo
svaki hormon i atom našega tijela
skup je životnog radosnog sijela.

A radost diže u neslućene visine
kroči sa smješkom i kroz divljine
ustrajno hodi kroz pustinje razne
zvonko šalje otkucaje bila mazne.

Srce tad pumpa i krv kola žilama
poput užitka u najljepšim vilama
jer čovjek u ljepoti pronalazi cilj
tek kad je radostan i osjeća mir.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić