MorePoezije

Obožavam razne spontane trenutke
od istinskih susreta, pa do pomutnje
onih koji me nasmiju iskreno i duboko
kao i nekih koji mi izazivaju suze na oko.

Jer život je satkan od nota i fusnota
isprepletenih od grešaka i dobrota
od razočarenja i razbijanja tih iluzija
kad pročisti se sve od nekih konfuzija.

Ponekad treba drugačije od očekivanja
mimo svih pravila i općenitih pitanja
biti svoj i po svojoj unikatnoj osobnosti
kad nije po komforu, stečenoj udobnosti.

Ljudi su kompleksni, robuju mnogočemu
pronalaze se u iskustvima, biraju temu
osluškuju okolinu, robuju interesu lako
čine iz zavisti i ljubomore zlo tek tako.

Prave se glupi ili te glupima tek prave
štošta se izrodi bez karaktera u te glave
gluma jest svakidašnja kula za bježanje
gdje se radost gubi, ego ide na vježbanje.

Intrige su oduvijek hranile lukavce
zadavale naivnima najteže udarce
spačke su kruna oholih u celofanu
kad radiš po svom, ne spuštaš glavu.

Zato obožavam trenutke koji teku
pretvarajući dane i godine u rijeku
razlijevajući se u istini, cilju i suzama
susretu sa onim što je duboko u nama.

Shvatim da otpuštanje donosi sreću
kad poštuješ i želiš drugima onu veću
pustiš ih iako bi ih držao kraj sebe vječno
pogled i ponašanje tek pokažu kako tečno.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić