Nikada osobno nisam imala kućnog ljubimca
nisam u tome tražila niti vidjela nekog krivca
naprosto nisam imala potrebu dijeliti vrijeme
pa makar bilo najslađe pile, mače ili štene.
Volim životinje svaku prema svojoj vrsti
smatram to blagoslovom i služenju svrsi
sve što je Bog stvorio ima poseban dar
životinja nije zamjena za odnosa kvar.
Ljudi su odnosu sa drugim ljudima
u dobru i zlu, neočekivanim čudima
žive pored i sa svima na razne načine
iako dožive odbacivanje kao splačine.
U tuzi, boli, osamljenosti,razočarenju
izoliraju se kroz osamljeničku shemu
gube srčanost, hrabrost i toleranciju
spremni na povlačenje, ne za akciju.
Da bi gradili odnos umješnim ulaganjem
gdje se kompromisom odvija vaganje, a
zapravo zadržava sve osobno i važno
ne podnoseći da djeluje strano, ni lažno.
Ako pak drugačije ide proces mimo želja
koje ne zadovoljavaju specifična htijenja
ljudi se okreću humanizaciji životinje
srameći se vlastite mentalne sirotinje.
Životinju je lako dresirati i pokoravati
o njoj se lako brinuti, a poteško starati
poklanjati joj vrijeme suživota dnevno
dok sa bližnjima biva da nam je svejedno.
Pa se ide sve do granice izjednačavanja
da čovjek i životinja su isti, oh ta varanja
u njima je dah života, ali duha nikada
samo ljudskom biću Duh se prikrada.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić

I have never personally had a pet;
I neither sought nor saw
anyone to blame for that.
I simply never felt the need to share my time,
even with the sweetest chick, kitten, or puppy.
I love every animal according to its kind;
I see this as a blessing, serving its purpose.
Everything God created possesses a special gift;
an animal is not a substitute
for a broken relationship.
People are meant to be in relationships with other people,
in good and bad times,
through unexpected miracles.
They live alongside—and with—
everyone in many ways,
although rejection may make
them feel like refuse.
In sorrow, pain, loneliness, and disappointment,
they isolate themselves in a pattern of solitude.
They lose warmth of heart, courage, and tolerance,
ready to withdraw rather than take action.
To build a relationship requires skillful investment,
where compromise involves weighing things out,
while preserving all that is personal and important,
without allowing it to feel foreign or false.
But if the process unfolds differently from one’s wishes,
which fail to satisfy particular desires,
people turn to humanising the animal,
ashamed of their own mental poverty.
An animal is easy to train and subdue;
it is easy to care for, yet difficult to truly nurture.
One can give it time each day in shared living,
while becoming indifferent toward one’s loved ones.
Then it goes as far as drawing equality—
claiming that humans and animals are the same; oh, such deception.
They have the breath of life, but never the Spirit;
only the human being is touched by the Spirit.
With love, Željka.
Author: Željka Šabić
Komentiraj