“Vremena se mijenjaju i mi s njima” bilo da je riječ o vremenskim prilikama, okolnostima, ljudima, odnosima, doživljaju, očekivanju, iščekivanju, toliko toga utječe na osjećaje i svjesnost.
Dobro je da je tako, da shvaćamo i prihvaćamo sebe i svijet oko sebe.
Da bivamo usmjereni na dobrotu i divotu koja je u nama i oko nas.
Cijenimo sve naše dane, sate i trenutke duboko osjećajući potpunu zahvalnost za život.
Tako postajemo postojani u nadi i pozitivnosti duboko vjerujući iskustvu proživljenog i preživljenog, ma koliko sumnjali u dobrobit svoje prošlosti i njenih događaja i strahova.
Pronaći i nalaziti dobrotu i ljepotu u sebi i oko sebe je istinska zrelost ljudskog bića da slavi život i postojanje.
Ništa nije važnije, ni vrijednije toga, najveće bogatstvo je biti potpuno svjestan potrebe prihvaćanja vlastite i tuđe povijesti.
Biti suočen sa sobom i svijetom je istinsko življenje, neizmjeran dar slobode, prihvaćanja i otvorenosti , rasta vlastite duše u osobnosti, kreativnosti, iskrenosti, dobroti, suradnji, zajedništvu i međusobnom služenju. Zato vidjeti nije samo u promatranju, većma u sudjelovanju i simbiozi, vječnoj odijeljenosti u sjedinjenju, neminovoj promjeni u ograničenju.
Nebo i visine su uvijek motivirajuće, odižu nas od zemlje, daju nam krila za let, omogućuju da dišemo punim plućima, da nahranimo vlastito tijelo kisikom, da postajemo zdraviji, hrabriji i odvažniji.
Da nas misli i sumnje ne more, da nas poput oblaka pronose u nadu novih svitanja, jer je vjera u novo i bolje sutra uvijek dostatna da odabiremo, planiramo, ostvarujemo i živimo najbolje što želimo i možemo.
S ljubavlju, Željka.
MorePoezije 