MorePoezije

S ljubavlju, Željka.

Život je poput mora, ali dragocjeniji od svih zvijezda svemira zajedno!

BOG – U DJELIMA STRAŠAN, DIVAN U ČUDIMA.

BOG – JA JESAM.

BOG – U DLANOVE SAM TE SVOJE UREZAO.

Cijelu povijest čovječanstva obilježava pitanje tko je Bog, ima li ga, gdje je, kakav je……….

Sve je tako divno stvoreno, postojano, obnavljajuće, nadahnjujuće, plodonosno, mironosno, iscjeljujuće, smrtonosno i porađajuće, iznova i ponovno.
Cijeli krug i ciklus života koji se kroz godinu u predivna godišnja doba izmjenjuju u savršenoj harmoniji umiranja i rađanja, u neizmjeničnom ponavljanju dana i noći.
U slavljenju života svih bića, ljudskih, životinjskih i biljnih, koje su svojom raznolikošću toliko jedinstvene i osobite, a opet podložne jednakom zakonu stvaranja života.

Nema većeg gubitka za čovječanstvo nego izgubiti vrstu jednog neponovljivog života, jer čovjek može štošta proizvesti, ali nikada novu jedinku od početka, kao što nikad neće moći stvoriti čovjeka bez maternice i srca majke.
Nema većeg propusta od oduzimanja mogućnosti da čovjek bude apsolutan u svojoj kreativnosti i slobodi identiteta.
Nema većeg zla od sustavnog ubijanja ljudi poradi političkih i interesnih ciljeva, pogotovo u zatvorima, logorima, mučilištima, bilo kakve organizirane skupine koja je u ime nečega spremna zvjerski i sotonski činiti zlo nad nemoćnim ljudskim bićem.
Samo psihički bolesne osobe mogu mučiti i zlostavljati, zdrava osoba nije sposobna oduzeti zdravlje i život svoga bližnjega. Naprosto jer je to ispod razine njenog bića, jer zna da nije sposobna za takvo što i da bi sa takvim iskustvom mogla nadalje živjeti i funkcionirati.
Nema veće žalosti od neosuđivanja zločina, jer to predstavlja dvostruko ubijanje žrtava, kao i poniženje i blokiranje života njegovih najbližih.
Vraćati mrtve živima, svome domu je posljednje dostojanstvo i pravda da bi umrli počivali, a živi oplakali i nastavili živjeti.
Nema veće gluposti od znati što je ispravno, a istinu pokapati i na njoj polagati vijence obmane i laži surovih idiota čije ideje i pokvarenost melju i metu sve što je istinito i dobro u ljudima.

Mogla bih tako unedogled, jer je društvo prepuno tema i sudbina koje iziskuju promišljanje i debatu, ali vrlo dobro znam da je Stvoritelj pomno usmjeren na svako srce, misao i djelo svakog čovjeka, te da budno prati i djeluje u ljudskim sudbinama.
Kako bi se odigrala povijest i gdje bi danas bili bez Njegovih intervencija ?
Strašni događaji su isprepleli povijest, ali najdivnija čuda su ih spasila i obnovila.
Uvijek su ljudi svjesno i nesvjesno radili i rade sa Bogom jer je umna i duševna suradnja usko povezana.
Svi imamo iskustvo jedne jedine riječi koja prodorno u nama može promijeniti potpuno sve.
Ponekad je to ime, osoba, vrlina, cilj, shvaćanje, poimanje, bilo što, ali toliko moćno da smo spremni promijeniti sve, boriti se, ujediniti, surađivati, mijenjati smjer, odreći se, oduprijeti se, naprosto riskirati sve, pa i sam život, ugled, stanje, imanje, baš sve za cilj koji nam je na vidiku srca i uma.
Upravo takvo iskustvo stvara čudo jer smo se usudili ono za što smo mislili da nikad nećemo i ne smijemo učiniti, da nije moguće, ni izvedivo.
Ali jest, sa Bogom i drugima je štošta moguće, srušiti zidove, presjeći lance, prekinuti svaku nepravdu i svako zlo.

Kad shvatimo koliko je strašno biti okovan, a koliko je divno biti oslobođen, onda postajemo svjesni sebe, svojeg božanskog postojanja, nemjerljive vrijednosti božjeg djeteta u kojem nas nitko i nikada ne može svrstavati u kaste i staleže skale vrednovanja. Kralj i prosjak se jednako rađaju i umiru, imaju isti životni ciklus, samo drugačije okruženje življenja, ali ona nikome ne daju za pravo da se bilo kome umanjuju i oduzimaju njegova ljudska prava, kao da se dodaju i privilegiraju bilo kakve povlastice, osobito na grubo oduzimanje i iskorištavanje nezaštićenih skupina.
Biti toga svjestan znači prihvatiti sebedarje i jastvo svog postojanja i ponosno prihvatiti i izreći jasnu istinu, stvoren sam na sliku Božju, dakle, kao i On;
Ja jesam.

Kad prihvatiš tu neotuđivu istinu u svom umu, srcu i duši, shvatit ćeš dragocijenost života, dostojanstva i postojanja.
Prestat ćeš se bojati, pokoravati, ponižavati, iskorištavati, podilaziti, ulagivati, lagati, obmanjivati, uništavati, krasti, kockati, prostiturati, drogirati, opijati, silovati, ubijati, nećeš pristati biti žrtva, niti ćeš stvarati vlastite žrtve.
Biti ćeš duboko svjestan svoje božanske moći da možeš činiti dobro, da si dijete svjetlosti, ljubavi, mira, istine, pravde, dobrote i svetosti.
Da tvoji dlanovi su stvoreni za prihvaćanje, povezivanje, bliskost, toplinu, darivanje i primanje, da je Bog i prije nego smo došli na ovaj svijet, urezao tvoj i svoj put u te dlanove da te podsjete da imaš misiju i poslanje na ovom svijetu, da nikada nećeš biti ostavljen i napušten, da i kad bi te prezreli svi drugi, Bog tvoj nikada, baš nikada ostaviti i zaboraviti te neće.
Jer je vjeran, milosrdan, pun praštanja i miline prema svemu što je stvorio, jer je dao od sebe, a svoje se voli bez premca, dragi moji.

S ljubavlju, Željka.

P.S.
Možda se neki i pitaju otkud to pisanje, vjerujte ne znam ni sama, započnem i zapišem, kad pročitam ni sama ne vjerujem da sam to upravo napisala.