Trebam se više fokusirati na osobno
ono u meni dragocijeno i sposobno
postavljati granice između sna i jave
da me kasnije iluzije ne gnjave i dave.
Trebam iznaći novu snagu i povjerenje
odvagnuti lakše stvarnost bez dileme
odlučnija u prihvaćanju konačno biti
ne kao do sada negiranjem plesti niti.
Trebam naučiti pitati jer toga se grozim
sama ne znam kako u godinama poznim
vrtjela se u krugu odgovora, opravdanja
čineći nadljudsko u trenucima očajanja.
Trebam misliti konačno pozitivno, opće
bez mogućih najcrnjih scenarija uopće
drugima to je inače normalno i to hoće
dok je meni kao broš ili na korzetu kopče.
Trebam pak raditi ono što znam i volim
barem iz potrebe učiniti taj svijet boljim
iako sam se našla u nezavidnoj situaciji
neosporno moram dati sad prioritet akciji.
Trebam se tek usuditi ostvarivati snove
prepustiti se trenu kao kad riječ me zove
prestati misliti na objektivna ograničenja
mnoge ljude u životu ostvarila je volja, želja.
Trebam pokušati učiniti sve što se može
pomiriti se sa onim čime se ne da iz kože
naučiti da kroz život slični ljudi su potreba
u međusobnoj suradnji i ja sam potrebna.
Trebam svoju ženstvenost dati muškarcu
ne držati je zavezanu kao na nekom lancu
čista muška energija je zalog i zaštita ženi
loša iskustva su samo skup lekcija u meni.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
Komentiraj