Želim u sebi i oko sebe živjeti dobrotu
ne osuđivati ljude ni pristati na sramotu
slobodno se izraziti u osuđivanju grijeha
čak i onda ako mi se nanosi osveta, šteta.
Želim biti osvjedočena pravdom, pravično
dokazanom generalno, ali napose zvanično
da nju svaki čovjek živi postojano u životu
sljubljenu i namještenu baš kao na kopilotu.
Želim dati najviše i najbolje od sebe
to dugujem usudu, sve u svoje vrijeme
ponizno i zahvalno u svakome trenutku
ispred drugih ljudi, a i u vlastitom kutku.
Želim druge vidjeti baš onako kao Bog
sve najbolje u njima, ništa manje stog
pronaći opravdanje za njihove slabosti
suzbiti u sebi svo razočarenje i naglosti.
Želim opraštati u razumijevanju stanja
dići ruku uvijek spremnu za pomilovanja
nikada nauditi svjesno da bi biće palo
onda kada volim i kad mi nije više stalo.
Želim zahvalnost kao suputnicu života
od ovog daha pa dok me ne uhvati stota
jer nema bolje družbenice ni savjetnice
od nje same mudrije i poštovanije kraljice.
Želim dijeliti osmijehe uvijek i svagda
neovisno kome, kako, zašto, zbog, kada
jer više od svega volim nasmijane ljude
oni su zalog da će biti dobro, pa što bude.
Želim plesati jer se tako osjećam živom
pisati svoje pjesme duše svoje milinom
voljeti da potpuno osjećam postojanje
biti voljena jer obožavam drugo stanje.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
Komentiraj