Poljubac je spajanje jednog daha
proces pokretanja u startu maha
kad se mijenjaju vrijednosti tlaka
ostaje na trenutak bez trunke zraka.
Kad se okusi i boje odjednom spoje
nastane vatromet između to dvoje
kad uključe se srce, um, duša i duh
drugi je više nego bogatstvo i kruh.
Taj proces koji u nama sve obnavlja
ljubav koja svoj lik u nama ponavlja
vraća nas u spokoj našeg dara života
gdje sve je mir, svjesnost i ljepota.
Taj poriv da okusimo onog drugog
osjećaj doživljavamo skroz punog
razlijevajući sokove i toplinu tijela
dajući crvenilo iako je nakana bijela.
Usne su vrata vlastitog govora, glasa
one su više od statusa ili nekog stasa
volimo ono što slušamo i to nam je važno
jer svaku riječ voljenog osjećamo snažno.
A tek osmijeh…prijestolje osobnosti
mjesto slavljenja svake te udobnosti
ako nam taj osmijeh vjeru u život vraća
on nas izgrađuje i neprocjenjivo plaća.
Kompleksne su usne u temelju svome
one se ne daju bilo kad niti bilo kome
one su vrata predanja našeg uma i duše
zaista natapaju sve našeg života suše.
Odveć dugo se nisam sa nikim ljubila
još i duže se nisam uz nikoga budila, a
postoji taj netko s kim bi poljupce dijelila
kad bi samo ljubav u ovoj želji pobijedila.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić

Komentiraj