MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Poljubac je spajanje jednog daha
proces pokretanja u startu maha
kad se mijenjaju vrijednosti tlaka
ostaje na trenutak bez trunke zraka.

Kad se okusi i boje odjednom spoje
nastane vatromet između to dvoje
kad uključe se srce, um, duša i duh
drugi je više nego bogatstvo i kruh.

Taj proces koji u nama sve obnavlja
ljubav koja svoj lik u nama ponavlja
vraća nas u spokoj našeg dara života
gdje sve je mir, svjesnost i ljepota.

Taj poriv da okusimo onog drugog
osjećaj doživljavamo skroz punog
razlijevajući sokove i toplinu tijela
dajući crvenilo iako je nakana bijela.

Usne su vrata vlastitog govora, glasa
one su više od statusa ili nekog stasa
volimo ono što slušamo i to nam je važno
jer svaku riječ voljenog osjećamo snažno.

A tek osmijeh…prijestolje osobnosti
mjesto slavljenja svake te udobnosti
ako nam taj osmijeh vjeru u život vraća
on nas izgrađuje i neprocjenjivo plaća.

Kompleksne su usne u temelju svome
one se ne daju bilo kad niti bilo kome
one su vrata predanja našeg uma i duše
zaista natapaju sve našeg života suše.

Odveć dugo se nisam sa nikim ljubila
još i duže se nisam uz nikoga budila, a
postoji taj netko s kim bi poljupce dijelila
kad bi samo ljubav u ovoj želji pobijedila.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj