MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Onog trenutka kad zavoliš
sve postaje odjednom lijepo
tako čudesno uistinu stvarno
odviše smisleno, krajnje sveto.

Sve poprima izuzetan sjaj
osjećaš i vidiš da postoji raj
taj prostor čistih i jasnih boja
gdje ti si moj, a ja sam tvoja.

Ta pripadnost bez ključa i brava
u kojoj odjekuje osobnosti slava
potpuno predanje baš kakvi jesmo
bez obzira kako smo i gdje smo.

Ta toplina koja se stvara i širi
kad oboje griješimo, nismo krivi
jer ljudsko biće naprosto živi
svašta ga uvjetuje, malo tog smiri.

Iskustva i strahovi nas lome
odnosi razni pokore i slome
ali ta ljubav uistinu oslobađa
ima moć da oživljuje, porađa.

Budi u nama darove, sposobnosti
priprema okruženje nove udobnosti
da možemo se prepustiti na ruke
koje te prihvaćaju, drže bez muke.

Dodirima koji ne poznaju druge
koji brišu namrle poznate tuge
gdje um bi spavao, a srce se steglo
nije poznavalo što je biti jedno.

Jer plemenitost ljubavi združuje
bez obzira što nas sve okružuje
bliskost u kojoj su svemir i zvijezde
u našim srcima veličanstvo gnijezde.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

The moment you fall in love
everything suddenly becomes beautiful
so miraculously truly real
too meaningful, extremely sacred.

Everything takes on an extraordinary glow
you feel and see that there is a paradise
that space of pure and clear colors
where you are mine, and I am yours.

That belonging without keys and locks
in which the glory of personality resonates
complete surrender just as we are
no matter how we are and where we are.

That warmth that is created and spreads
when we both sin, we are not guilty
because a human being simply lives
all sorts of things condition him,
little of that calms him down.

Experiences and fears break us
it brings about various penances and breaks
but that love truly liberates
it has the power to revive, to give birth.

It awakens in us gifts, abilities
it prepares an environment of new comfort
so that we can surrender to the hands
that accept you, hold you without effort.

By touches that know no others
that erase the faded familiar sorrows
where the mind would sleep,
and the heart would shrink
it did not know what it was to be one.

Because the nobility of love unites
no matter what surrounds us
a closeness in which the universe and the stars
are the majesty of nests in our hearts.

With love, Željka.

Author: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj