Ljubav je istinski potpuna sloboda i oda
bez cijene da se kupuje, a kamoli proda
toliko hrabra da se suoči sa tim svijetom
nadasve krhka da se usporedi sa cvijetom.

Nije kadra glumiti niti skrivati emocije
ništa pred njom ne bi niti Pilat Poncije
zanijemio pred njome, ostao bez pitanja
pomogla ne bi ni sva zakonska čitanja.
Nema predstave u kojoj je scena iznutra
jedna za publiku, kasnije, moguće sutra
druga je za platno koje scene samo bira
dok u pozadini srca drugačija nota svira.
Ali autentičnost iziskuje pravu hrabrost
za ljubav je tad potrebna iznimna jakost
kavezi očekivanja i svih drugih kalkulacija
zovu se osobna emotivna srca kapitulacija.
Jer aplauzi i nagrade reflektore jako vole
u transu čine da stvarne rane manje bole
taj privid kad se sve čini nadasve sjajno
dok srce, duša i misli djeluju sasvim tajno.
Prepoznaju kompas sa nekih drugih dužina
gdje emocije su blagoslov sa njenih visina
odakle taj sjaj zahvaća dušu i tijelo iznutra
grije i svijetli od danas pa do novoga sutra.
Bez igrica i sjedenja na te stolice dvije
gdje se pamti i veliča samo ono od prije
bez trunke razbora o uzroku i voljnosti
vođene isključivo interesom osobnosti.
Ljubav je ponižena kada beskrajno voli
jer sebe daje, bez da pita, uzima ili moli
dostojanstvena kad napušta stranu laži
kad mir joj je zamjena za afere i te draži.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
Komentiraj