MorePoezije

Ljubav nas pogodi poput munje
ostavlja miris poput žute dunje
izgori prošlost i stvori početak
brže i razornije nego neki metak.

Osvijetli svijesnost poput svjetlosti
posveti stvarnost aureolom svetosti
sve poprimi smisao, zahvalnost, dar
odjednom sve postane čar i žar.

Zaslijepi ograničenja i nedostatke
iako perspektive su izgledale kratke
budi potencijale, zaspale sposobnosti
tjeraju nas iz rutina sigurnih udobnosti.

Daje nam hrabrost ići protiv sebe
čak i onda kad sumnja srce zebe
taj strah od gubitaka i poniženja
egom se plaća pregolema cijena.

Stvara kaos, dramu, potpunu zbrku
čini da odluke donosimo u trku
startamo najače bez snage za cilj
palimo šibice bez dodira na fitilj.

Gubimo kompas, a nalazimo put
sanjamo golotinju, pridržavamo skut
budni spavamo, realnost je mašta
dok ne misleći zaključujemo svašta.

Mijenjamo raspoloženja, ali u hipu
prirodno obezglavljeni kao na dripu
vrijeme se zaustavlja, brzinski teče
čeznutljiva su jutra, a još više večer.

Ali duša je je ona koja živi i diše
traži, nudi, prosuđuje, ljubi i piše
grli, tješi, ne posustaje, ona je nada
da uvijek nanovo može odmah i sada.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić