MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Goli i nevini u Edenu nekoć
taj zaljubljeni spokojni par
sa svime što trebaju i vide
gdje sve je bilo i bio je dar.

Taj prvi pogled ushita na nju
ta njena svrha da ona je ta
još i sada su uvijek u nama
iskonski projekt za srca dva.

Jer nebo stvara posebno za skupa
gdje sve se u savršenstvu kupa
ta jedinstvenost svakoga bića
koja se spaja u vrtlogu otkrića.

U ogoljenju do same krvi i kosti
od najvećeg hvala do onog oprosti
cijele povijesti koja nije više bitna
usporedivši je sa sada, jako je sitna.

Jer ogoljenje se ljubavlju rađa
iako putem nesporazuma, svađa
nakon čega je perspektiva slađa
odnos i veza se istinski porađa.

Napušta maternicu prošlosti
preuzima nove slike datosti
u kojima je sve kako mora biti
nema se od čega bojati, ni kriti.

Ta navala snage, adrenalina, žudnje
ne obazire se na nikakve loše slutnje
ignorira tuđu zavist, podsmijeh, zloću
svjesna da čini, može i kaže ja hoću.

Taj Adam i ta Eva smo i ti i ja
taj Eden savršenstva u srca dva
gdje sve je golo, savršeno božansko
u tišini odjekuje ma bit će prekrasno.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj