MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

“Svemir je živa mreža ljubavi i svijesti”
u kojoj srodnu dušu sigurno ćeš sresti
ona će niti oko tvoga srca i uma plesti
u krilu joj spokojno kao mačke presti.

Frekvencija duše vibrira veoma skladno
dinamična jest, ali putanja joj ide ravno
poput magneta tad privlači istu energiju
da bi sa sobom i njom stvorila sinergiju.

Osjetiti sebe kroz drugoga je poslanje
duša ne pristaje na više, a kamoli manje
duboko stapanje u simbiozi onog drugog
kada zatvaraju savršenstvo kruga punog.

Osjećaju zajedno pak potpunu harmoniju
stapajući tijela stvaraju strasnu rapsodiju
misli, um, iskustvo, krv, emocije, hormoni
postanu u trenu vrhunac, samelju se atomi.

Dvije galaksije odjednom postanu jedno
kad sve ostalo oko njih postaje svejedno
više ne postoji prošlost, a niti budućnost
samo sadašnjost kroz ljubav i odlučnost.

Ta supernova predanja u kojoj se ne gubi
kad postajemo bogovi – zapravo smo ljudi
moć slobode bez lanca srama niti straha
u kojoj su samo želja i potreba uzele maha.

Jer ništa drugo ne ispunjava zadovoljstvo
nikakva stvar, blago, nagrada niti vodstvo
samo ispunjenost koja daje i opet prima
sve je nepoznanica, ali ujedno sve štima.

Potpuno isti u vrijednosti, drugačiji u daru
sveobuhvatni jedino onda kad smo u paru
primam jedino ljubav i to samo u kompletu
želim biti dar onome koji je moj u paketu.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj