Jedini smisao i najveća sreća
koja je od samog svemira veća
jer daje ljubav, spokoj, mir i radost
to je iskrena od srca, ZAHVALNOST.
Hvala je prihvaćanje koje se prima
sva ljeta života, jeseni, proljeća, zima
svega što nam je polako i brzo došlo
sa više ili manje tuge i sreće prošlo.
Dar koji se prima od našeg začeća
kad smo nebu i zemlji postali sreća
neizmjerna grudica pretvorena u lavu
rađanjem određena da postiže slavu.
Učenje u životnoj školi ponavljanja
koje nam broji sva naša javljanja
kada smo dizali i spuštali naše ruke
nešto zbog znanja, a više od muke.
Življenjem baš jedan dan po dan
više u sebi i sasvim dovoljno van
jer svako buđenje je novi početak
taj sat koji otkucava sav naš imetak.
Osjećajima koji su magnetna polja
gdje svaka perspektiva postaje bolja
daje nam vakum snage i svijetlo smisla
u čemu naša duša onda, briljira i blista.
Čuva nas od loših nakana, vibracija
od pogrešnih izbora, puteva, štacija
gubljenja svega što nas iznutra gasi
jer samo radost umije da život spasi.
Pripremi duše za sklad i jedinstvo
uvijek spremno na mir, gostoprimstvo
jer cijeli svemir je jeka gorućeg sjaja
u kojem zahvalnost odjekuje bez kraja.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
Komentiraj