Čudni su putevi Gospodnji
neznano veličanstveno znani
ma kako se činilo izgubljeni
Bog je uvijek na pravoj strani.
Vodi nas u krugu snova i jave
da nas prridigne i s nama padne
jer jedino tako dobivamo lekcije
sve vizualne i slušne detekcije.
Ne vidimo često ni ispred nosa
što od mašte, želja i prkosa
sasvim prionemo u nadanja
neke realnosti i stvaranja.
Pronalazimo i više gubimo
zaslijepljeni kada ljubimo
sve se odvija u očima srca
nešto škripi, ponešto puca.
Naviike, rutine, razne šablone
ovisne o mjeri same volje
koje gradimo i na njima radimo
umaramo se i pomalo hladimo.
Pa slijedimo toplo i vruće
na večer jedno, drugo u svanuće
nešto bi vanka, više od kuće
slijedimo veze, nalazimo puknuće.
Lijepimo, sastavljamo po običaju
ljutimo se i dižemo bunu, graju
onda se smirimo i pitamo zašto
shvatimo da se ljutimo nizašto.
Jer sve se odvilo i odvija bez kraja
svi smo na putu do vječnosti raja
neumoljivo vrijeme svima kaže
Bog je u svemu, nikada ne laže.
S ljubavlju, Željka.

Komentiraj