MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Ja znam da sam biće svjetlosti
u gabaritima već poznate materije
ja imam srce koje struji kroz arterije
djelujem i živim bez potrebe idolatrije

Ja sam frekvencija uz pjesmu i ritam
što ne razumijem tad slobodno pitam
ne zbunjuje me obmana, istinu tražim
jer znam da uz nju ja živim i važim.

Ja hoću da osjećam istinski i pravo
ne bojim se reći ono što je znano
gradim karakter, preferiram stav
ja sam uvijek početak, a nikada kraj.

Ja želim od svega baš opetovano više
nije bitno o kojoj tematici se radi kroz niše
jer ja sam dio svega što me sad okružuje
čak i kada me savjest i društvo optužuje.

Ja trebam cjelovitost da bih bila živa
čak kad sam ograničena i pomalo kriva
prisutna u svemu, a nesvjesna u nizu
ja imam samilost kad su mi ljudi blizu.

Ja mislim i razmišljam jer imam um
stvoren i kreiran savršeno za svaki drum
ja zaključujem, razborito donosim rješenja
iako je stvarnost prepuna raznih dilema.

Ja napose osjećam i to me neupitno vodi
prema izborima, odlukama, nužnoj slobodi
jer granice su vidljive, ali nemaju kraja
baš poput sunčevog neumornog sjaja.

Ja vjerujem i znam da drugi su isti
baš poput mene, u potencijalu misli
postojanju koje nitko opvrgnuti neće
kad se radi o vlastitom izboru sreće.

S ljubavlju, Željka.

Posted in

Komentiraj