Od Božića

Četrdeset dana od Božića
tek se danas napunilo
radost, zdravlje, mir, veselje
cijelom puku obznanilo.

Da se život slavi, raste
u punini da se živi
svaka nemir da se smiri
da smo manje drugom krivi.

Neka prsti se upliću
u te druge željne ruke
ne kažiprstom da upiru
te stvaraju bol i muke.

Prikazanje na oltaru
duše, uma, srca, tijela
i pred Bogom i čovjekom
a sa sobom kad ustreba.

Budi ono što ti jesi
nije važno tko si, gdje si
budi vjeran svome biću
svome jastvu, punom žiću.

Nisu maske da se svete
da odasvud samo lete
tužne, sretne, budne, sjetne
po potrebi osujetne.

Što od straha, što od srama
svatko svoju masku stavlja
da očuva to što ima – štima
dok je ljeta, jeseni i zima.

A proljeća prikazanja
novim licem ukazanja
da možemo uvijek novo
novim redom, prvim slovom.

S ljubavlju, Željka.