MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Ne budimo robovi tuđih očekivanja
ne činimo da budemo u centru zbivanja
ne gubimo sebe da bi nas imali drugi
vrlo je važno da sebi postanemo prvi.

Mi smo hodajuća osobnost u svijetu
neponovljiva kreacija na planetu
izuzetna pojava u sveukupnom životu
jedinka čija potencija ide na stotu.

Nevjerojatna mogućnost transformiranja
neovisna na nečija glavonosna klimanja
slobodna da bira uvijek ponovno i više
u svakoj pouci mudrosti baš tako piše.

Biće traži sebe dok se upravo sebi vraća
iskustva su garancija i jedina nam plaća
oročena doživotno gdje kamate vrijede
stalno rastu i vrijednosti im ne blijede.

Sa sobom se budimo i idemo leći
tu nikad ne igra onaj drugi ili treći
savjest je svjedok i kompas sreći
sa njom postajemo pomalo veći.

U pravom smislu duboko u nama
postojano ključa ta života drama
te radnje koje se dožive i lako pišu
sudbinu zorno čitaju, lutanja brišu.

Prepoznati autentičnost svoga jastva
donose sreći u životu potpuna jamstva
ono smo što biramo i što bi stvarno htjeli
unatoč tome da li bi u konačnici smjeli.

Ljudi su rođeni sa slobodom izbora
neovisno od kojekavih životnih prizora
obzori koje gledamo i sami stvaramo
ne smiju biti prepreka i da budni sanjamo.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj