Oduvijek sam znala što nećua vrlo rijetko što zapravo hoćubudna sam sanjala obično danjurijetko i gotovo baš nikada noću. Poput puža sam čuvala tu kućicukoja je skrivala sumnji vrućicustrahove od tuđih nečasnih radnjisličnih svakoj proljetnoj sadnji. Umješno sam smirivala života olujejoš vještije pronalazila vjetrova strunekojima bi opjevala te rute kormilarane dvojeći u kredibilitet svih strana.…

Čemu sve te bombe i raketni napadito rušenje koje živote i zrak zagadivježbanje smrti koja će i tako doćisvi ćemo jednom u vječnost poći. Te vatre koje crnilom dime i goreulaze kroz kožu i naše umne porepamte da bi se osvetnički vratileda bi buduće generacije opet patile. Smrt uvijek smrt ponovno tražipristaje samo na zemaljske…

Čuti kišu je kao mirna lukau kojoj nestaje zvuk i bukasamo rominjanje gustih kapidok zemlja sve upija i trapi. To generalno pranje površinekoja otapa i pere sve sivonasićuje i utažava svaku žeđsvima i svemu što je živo. Osvježava i vraća poletdaje snagu za novi dometda žilavost i otpornost trajuza novu realnost da znaju. Zbog kiše…

Oči su vrata duše i srcaprozori na koje se kucaotvaraju se iznutra, gledaju vanoni su java, istodobno san. Oči su boje livada i cvijećau kojima počiva tuga i srećapalete nijansi skoro bez brojau kojima je kist emocija tvoja. Oči su nebo, prostranstvo slobodeu kojima naše misli lete i vodedo neslućenih visina bez krajakoje vode do…

Ti voliš satove, a ja volim vrijemeto nekako zajedno ide bez dilemejer je vrijeme vječno, satovi ga brojena ruci i u rukama oboje nam stoje. Kazaljke su precizne, vrijeme savršenou odbrojavanju započetog i dovršenogspletovi procesa koji se u njima dogodesvakog ponaosob tad pronađu i pogode. Vrijeme je naša univerzalna dimenzijaspremna na ostavljanje raznih recenzijasigurno ništa…

Naivnost je ljudsko anđeoska stabilnostuistinu je umno srčana životna aktivnostkoja je donekle pak uvriježena pasivnostali nadasve iziskuje kontinuiranu agilnost. Kad osjećate, radite i mislite samo dobroshvatite da to ne činite uzalud, ni probnoveć poradi karakternog i vlastitog stavajer koristite sva poklonjena i dana prava.. Dobrota je univerzalna sila postojanjakoja je temelj i cilj svakog nastojanjada…

Sunce na zalasku je poput zlatadok ljudi stvaraju zlo ozračje ratacrni i sivi dim dok se sa zemlje dižene pokriva mira ljepotu nekom bliže. Uvijek je zapravo to jako čudnokako mir i rat jednako djeluju budnosvaki od njih su pak na svojoj straniuvjereni da su izbori slučajno pravi. Nasilje je točka prelaska granicekad nekontrolirano probudimo…

Mother and creator of lifeso everything fits and is a wonder,so days have sun and colours,she guards, protects and defends hers. With warmth she warms when she smiles,lights up darkness and comforts pains,when it’s impossible she strengthens and loves,cries out, believes, hopes and prays. She guards the womb like the apple of her eye,for it…

Ljubav je izvor i neizmjerna snagaona je između dvaju svjetova vagasila baš od svake sile i silnosti jačaisključivo se samo životom plaća. Ona je taj dar i nebesko izabranjekoje u djelima potražuje očitovanjeali u svakoj pori, događaju, trenutkuduši, srcu i umu, u krajnjem kutku. Obuzima, ispunjava poput zrakapobjeđuje tmine i sjene mrakadonosi nadahnuće i motivacijuoplemenjuje…

Korizma je.Povlašteno vrijemeza sve duše i promjenekoje ruše zloće sjeme. Tog zlog duha koji mučisilom pakla samo hučida pomuti svako dobrojarosno i svrsishodno. Pa iz mržnje, ljubomorezavisti, laži i samovoljesakati, ubija bez milostisve do same srži kosti. Obmanjuje varkom čistompoigrava k’o vjetar s listomporobljava baš bez mukenudi bespomoćne ruke. Niti kudi, a kamoli molini da…