Zakon o autorskom pravu je model kojim
zakon drugima pretvara snove u javu
omogućava plagirati sve što im se hoće
ubirući sebi slatko profitabilno to voće.
Što znači zaštita na sedamdeset godina
kad nakon toga postaje bilo čija svojina
da se autorovo djelo uzima i obrađuje
nakon čega se tuđa blagajna oslađuje.
Izdavačka kuća, filmski studio, kazalište
bilo tko, a da pri tome više ne plati nalazište
sav profit ide njima izravno u vlastiti džep
dok osjećaj za pravednost postaje slijep.
Kakav je to balans da država stavi rok
autore i nasljednike na samo jedan bok
na kojem leže tek neko određeno vrijeme
pokriveni ekskluzivnim pravom uz tantijeme.
Naravno da potomstvo ne ubire vječno
niti to ga sljeduje da bi bilo pravno tečno
svako stvaranje i djelo postaje dio kulture
ali mora biti zaštićeno od novčane torture.
To znači da se isključivo provodi javno
da je baš sve u projektu poznato i trajno
namijenjeno isključivo javnom dobru u
kojem projekt pokriva samo troška formu.
Nikakva zarada, profit, niti dobit tada
ne smiju biti rezultat tuđeg nečijeg rada
jer vrijednost, adaptacija ili inspiracija
pripadaju zajedničkom dobru svih nacija.
Ovaj nepravedan zakon treba ukinuti odmah
jer je potvrdio i dokazao štetnost uz odmak
zaklade i korporacije preuzimaju kontrolu
dok se države ovim umivaju u šupljem lavoru.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
P.S.
Danas nemam novac, veze ni resurse da tiskam svoje knjige, ali imam duhovno bogatstvo da ih pišem. To je realnost. Cilj ovih stihova je jednostavna istina: želim da moja djela jednog dana ostanu zajedničko dobro svih ljudi, a ne izvor profita za one koji imaju moć i kapital da od njih oblikuju ono na što će staviti svoj potpis.
Komentiraj