MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Što je talent u značenju
tanka crta u provlačenju
da možeš s lakoćom činiti
oslanjajući se primiriti.

Brzina i lakoća u datom
prelivena čistim zlatom
savršeno izvedenih manira
bilo od čelika ili papira.

Unutrašnja sila i misao
koju je netko upisao
da ostane uvijek dio nas
malo izazov, a više spas.

Impuls koji nas tjera
nikad ne posustaje vjera
da možemo i znamo
oslanjajući se samo.

Kreacija koja živi i stvara
iznova napose nova, stara
prepuna milosti i dara
dostojna kralja ili cara.

Harmonija koja blista
laganija i mekša od lista
sjajno kao zraka blista
poput suze odveć čista.

Temelj čvršći od kamena
gdje mu volja sva stamena
vrući, ljući od plamena
i trajniji od znamena.

Vrijedniji od svakog blaga
u njemu je raskoš, snaga
jer se daje da se dijeli
te sve ljude razveseli.

S ljubavlju, Željka.

What is talent in its essence
a thin line in the threading,
so you can do with ease,
leaning back, at peace.

Speed and ease in the given,
overflowing with pure gold,
perfectly executed manners,
be it of steel or paper.

Inner force and thought
that someone inscribed,
to remain forever part of us
a little challenge, but more salvation.

The impulse that drives us,
faith never falters,
that we can and we know,
leaning on nothing but.

A creation that lives and creates,
anew, again new, old,
full of grace and gifts,
worthy of king or emperor.

Harmony that shines,
lighter and softer than a leaf,
radiant as a ray it gleams,
like a tear too pure.

A foundation firmer than stone,
where its will stands steadfast,
hot, fiercer than flame,
and more enduring than a sign.

More valuable than any treasure,
in it lies luxury, strength
for it is given to be shared,
to gladden all people.

With love, Željka.

Posted in

Komentiraj