MorePoezije

Ti voliš satove, a ja volim vrijeme
to nekako zajedno ide bez dileme
jer je vrijeme vječno, satovi ga broje
na ruci i u rukama oboje nam stoje.

Kazaljke su precizne, vrijeme savršeno
u odbrojavanju započetog i dovršenog
spletovi procesa koji se u njima dogode
svakog ponaosob tad pronađu i pogode.

Vrijeme je naša univerzalna dimenzija
spremna na ostavljanje raznih recenzija
sigurno ništa tu promaknuti nikom neće
točnost datoteke dijeli se na tuge i sreće.

Sati su samo satnice koje drugi plate
iako dio vječnosti ne mogu da se vrate
ali se budno do stotinke od neba prate
daju dušama vrijeme kojeg satovi krate.

U toj igri brojenja bez kraja i konca
kroz godišnja doba, poput tata i lovca
mjesece, godine, desetljeća života
prepunih mirisa, dodira, zvučnih nota.

Iako nečujno u prolaznosti koja traje
čovjek se gubi i nalazi, prašta, te kaje
vrijeme posvećuje, kazaljke opominju
kroz djela se i riječi života spominju.

U umu, srcu i duši drugačije djeluju
novo nastalo stanje zdušno štemaju
jer unutrašnji svijet ima druga pravila
ljubav je tu kao ptica gnijezdo savila.

Tu ni vrijeme ni kazaljke ne prolaze isto
jer je kao u raju sve jasno, svijetlo, čisto
samo fizička praznina koja tiho tupo boli
kad nekoga blizu nema, a tako se jako voli.

S ljubavlju, Željka.

.