MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Naivnost je ljudsko anđeoska stabilnost
uistinu je umno srčana životna aktivnost
koja je donekle pak uvriježena pasivnost
ali nadasve iziskuje kontinuiranu agilnost.

Kad osjećate, radite i mislite samo dobro
shvatite da to ne činite uzalud, ni probno
već poradi karakternog i vlastitog stava
jer koristite sva poklonjena i dana prava..

Dobrota je univerzalna sila postojanja
koja je temelj i cilj svakog nastojanja
da se život odvija po mjeri i slijedu
koji je podvrgnut općem redoslijedu.

Izlazi od Boga po vječnoj pravdi i pravu
primjenjuje se od zvijezde prema mravu
od same pomisli što u umu se proizvede
da se samo dobro u svima i svemu izvede.

Jer po dobru sunce izlazi i zalazi dnevno
dobrima i zlima, njemu je to čak svejedno
jer svojom toplinom daje da život raste
to cijene i vide, posebno u proljeće laste.

Svo cvijeće i voće koje pupa i bilje koje klije
svi maslačci, visibabe i tratinčica što se smije
obnavljaju se i rastu isključivo zbog dobrote
iako ne shvaćaju poput ljudi koji žive do stote.

Samo su ljudi slobodni i podložni zloći
jedini kadri razlučivati i to im je u moći
da biraju što, gdje, kako i kome sve rade
stvarajući red i kaos, veselice i balade.

Vjerovati u dobrotu ne znači nužno biti glup
nije to stanje ni radnja da postaneš niti stup
to je odraz tebe koji se zrcali u slici svijeta
skromna u davanju i primanju vrline pijeteta.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj