MorePoezije

Sunce na zalasku je poput zlata
dok ljudi stvaraju zlo ozračje rata
crni i sivi dim dok se sa zemlje diže
ne pokriva mira ljepotu nekom bliže.

Uvijek je zapravo to jako čudno
kako mir i rat jednako djeluju budno
svaki od njih su pak na svojoj strani
uvjereni da su izbori slučajno pravi.

Nasilje je točka prelaska granice
kad nekontrolirano probudimo stanice
ne misleći na druge u osobnom smislu
gledajući samo kroz vlastitu prizmu.

Koja pokazuje presjek prošlosti
iako smo svjesni njezine trošnosti
robujemo onom što su nas naučili
iskreno rečeno sebe i nas su mučili.

Pod krinkom vjere i dane mukom žrtve
nad grobovima dok pokapamo mrtve
brojimo žive kroz proračunsku statistiku
da bismo na kraju tek promicali mistiku

Kroz lažne zakone koji dobro zvuče
obnavljaju gradnju tek nove kuće
u kojima živi pale svjetla i svijeće
dok nova krv ne stasa i ne poteče.

Pa onda opet red mira, pa red rata
čovjek protiv čovjeka, brat na brata
teret na žene koje ga nose od početka
rane čovječanstva do križnoga petka.

A sunce izlazi i zalazi bez ikakve muke
jer njemu ne mogu ništa ljudske ruke
dok toplinom zrači i blještavo svime sjaji
u čudu se pita što je tim ljudima u glavi.

S ljubavlju, Željka.

.