Odvažiti se nije nikako lako
kad sam u pitanju ja, ne svatko
bilo za pametno, moralno, ciljno
uvijek je nekako odluka za ozbiljno.
Nije uopće stvar u analiziranju
nekom uobičajenom servisiranju
nadobudnom pukom realiziranju
prihvaćanju, kamoli protestiranju.
Niti u traženju neke samopotvrde
kad sigurnost u “hajde” otvrdne
u nizu raznih očekujućih scenarija
slika dostojnih simboličnih terarija.
U kojima je sve od zemlje, kamena
prostor za bijeg, gledanje preko ramena
umjetno stvaranje onog čega nema
kad sve je upitnik, napose dilema.
Kad je intuicija jača od razuma
kad iskustvo i želja sjednicu saziva
pa svaki glas pokreće svoju misao
svjesno uopće nisi na sve to pristao.
Borba što se odvija i nemilo praši
na autentičnost i priliku uzjaši
to sedlo u koje nasjednu propusti
promašaju jahanje lako dopusti.
Pa onda sasvim nešto drugo važi
ma koliko promašeno samo kaži
ljudska se hrabrost života kuje
kukavištvo živote i duše truje.
Odvaži se u istini svoga srca
vremena ima dok ono još kuca
sabire vrijednost životne radosti
baš kakva je bila u našoj mladosti.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić

Komentiraj