MorePoezije

“Ne kažem ti Petre da oprostiš
do sedam puta, nego do
sedamdeset puta sedam.”
Svaki put ja ti pomažem i gledam.

Opraštanje je božanski čin
preobrazbe “od mrtav do živ”
oslobađa jednako obje strane
da bude boli i patnje manje.

Opraštanje je ljubav bez kraja
samo doticanje granica raja
koje ljubi bez uvjeta i stida
zacjeljuje boli, nježno rane vida.

Opraštanje je sloboda i izbor
da postaneš milosrđa izvor
u žeđi i sušama da krijepiš
svoje moći tako da se sjetiš.

Jer rođeni smo da griješimo
u procesu dok stvari riješimo
istočni grijeh je duboko u nama
kad mu se predamo,vojuje do kraja.

Nanosi jade, rađajući zloću
osuđuje ljude na samoću
samouništenje u svakom smislu
u kojoj ne vidiš misao suvislu.

Grijeh je poput lanca bez kraja
svaki novi izrodi novog zmaja
koji muči ljubomorom i strahom
tih datosti koje kroče paklom.

Prekini ih opraštanjem, krasotom
ljubav lance uništava dobrotom
vjernost, pravda i mir kad se kreću
cijelom svijetu mogu donijet sreću.

S ljubavlju, Željka.