MorePoezije

Oduvijek sam znala što neću
a vrlo rijetko što zapravo hoću
budna sam sanjala obično danju
rijetko i gotovo baš nikada noću.

Poput puža sam čuvala tu kućicu
koja je skrivala sumnji vrućicu
strahove od tuđih nečasnih radnji
sličnih svakoj proljetnoj sadnji.

Umješno sam smirivala života oluje
još vještije pronalazila vjetrova strune
kojima bi opjevala te rute kormilara
ne dvojeći u kredibilitet svih strana.

Poput daždevnjaka sam preživjela
prilagodbom sve kaose nadživjela
da bih u svojoj čistoj ljepoti nagosti
ugledala i najsitnije životne radosti.

Izgubila kofer predajući ga drugima
za manje opterećenja nekim ljudima
ali je u njemu ostao taj sjaj odlučnosti
koji sam predala zbog nemogućnosti.

Da shvatim i znam koliko je bitno
cijeniti sebe, a ne gledati na sitno
autoriteti su samo ego varka gdje
pravda i istina postaju Noina arka.

Život je življenje u riziku neuspjeha
gdje je svaki uspjeh samo nova streha
u kojoj se izmjenjuju nova iskustva
gotovo nemoguća bez našeg prisustva.

Sada konačno znam cilj onoga što hoću
o tome sanjam danju, a posebice noću
o željenoj sreći u postizanju cjelovitosti
danoj volji i snazi u toj svetoj svhovitosti.

S ljubavlju, Željka.

I’ve always known what I wouldn’t do,
yet rarely what I truly want.
Awake, I dreamed mostly during the day,
rarely, almost never at night.

Like a snail, I guarded that little house,
which hid the fever of doubts,
fears of others’ dishonorable deeds,
akin to every spring planting.

Skillfully, I calmed life’s storms,
even more adeptly found the winds’ strings,
on which I’d sing the helmsman’s routes,
without doubting the credibility of all sides.

Like a dragonfly, I survived,
adapting, outliving all chaos,
so in my pure beauty’s nakedness,
I’d glimpse even the tiniest joys of life.

I lost the suitcase by handing it to others,
for lighter burdens to some people,
but in it remained that shine of resolve,
which I surrendered due to impossibility.

To understand and know how vital it is
to value oneself, not to nitpick,
authorities are just ego’s deceit, where
justice and truth become Noah’s ark.

Life is living in the risk of failure,
where every success is just new thatch,
in which new experiences alternate,
nearly impossible without our presence.

Now finally I know the goal of what I want,
I dream of it by day, especially at night,
of desired happiness in achieving wholeness,
given will and strength in that holy allness.

With love, Željka.

---