MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Čemu sve te bombe i raketni napadi
to rušenje koje živote i zrak zagadi
vježbanje smrti koja će i tako doći
svi ćemo jednom u vječnost poći.

Te vatre koje crnilom dime i gore
ulaze kroz kožu i naše umne pore
pamte da bi se osvetnički vratile
da bi buduće generacije opet patile.

Smrt uvijek smrt ponovno traži
pristaje samo na zemaljske laži
interesi koji odgovaraju jačima
isključivo su ekonomska splačina.

Poredak koji vlastiti narod truje
dok u srcu pravdu i Boga psuje
na način da robove od ljudi stvara
kojima su ugrožena ljudska prava.

Gdje se financijski slabiji sustavno tlače
dok drugi šire i kroje po mjerilima hlače
zgrču više nego im treba za sto života
glume u letu tuđim sudbinama kopilota.

Igraju se bogova i povijest masakriraju
da bi stvorili privid da svoje pravo imaju
ali jedini je Bog vladar zemlje i neba
kadar pružiti sve što čovječanstvu treba.

“Ne ubij” je zapovijed koja vječno važi
koja se ne mijenja i svoj račun traži
nije na ljudima da oduzimaju živote
ni kada se brane u tome nema krasote.

Oružje je zlo koje ratove podjaruje
u njima samo smrt vlada i caruje
ljudsko srce dok vojne taktike stvara
otvara rane i jaz između zemlje i raja.

S ljubavlju, Željka.

Posted in

Komentiraj