Čuti kišu je kao mirna luka
u kojoj nestaje zvuk i buka
samo rominjanje gustih kapi
dok zemlja sve upija i trapi.
To generalno pranje površine
koja otapa i pere sve sivo
nasićuje i utažava svaku žeđ
svima i svemu što je živo.
Osvježava i vraća polet
daje snagu za novi domet
da žilavost i otpornost traju
za novu realnost da znaju.
Zbog kiše se sve obnavlja
novi ciklus prirode ponavlja
zemlja omekša, pripremi brazde
ljudi je obrađuju i postaju gazde.
Ona blagoslivlja njihov rad
donosi žetvu, mir i sklad
kiše života rađaju plodove
koji u svoje vrijeme dozore.
Donose vlagu i svježinu
uređuju kvalitetu zraka
pune šumske potoke, rijeke
zbog nje je voda slatka.
Pune bezdane tako obilato
da nikad ne bude suše
vruća nevolja kada se zbude
da spašavamo skrušene duše.
I duh tvoj po kiši se smiri
opere sumnje i smiraj ti da
za novo sjeme i klijanje duše
novi početak gdje bio je kraj.
S ljubavlju, Željka.

Komentiraj