MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Ljubav je izvor i neizmjerna snaga
ona je između dvaju svjetova vaga
sila baš od svake sile i silnosti jača
isključivo se samo životom plaća.

Ona je taj dar i nebesko izabranje
koje u djelima potražuje očitovanje
ali u svakoj pori, događaju, trenutku
duši, srcu i umu, u krajnjem kutku.

Obuzima, ispunjava poput zraka
pobjeđuje tmine i sjene mraka
donosi nadahnuće i motivaciju
oplemenjuje rad, djelo i kreaciju.

Razborom daje, a da ništa ne traži
njome se spontano otkrivaju draži
fokus ostvaruje bez molbe i pitanja
odabire pravac umjesto skitanja.

Plemeni bez zasluge namrlih časti
budi vrline gdje slabosti mogu pasti
otkriva tad duboko bez osude i stida
liječeći pomno, nježno svaku ranu vida.

Ne igra se svjesno, iako je nehajna
njena dobrota i datost jest beskrajna
ne trpi kompromise ljudskoga društva
za korištenje njoj ne trebaju uputstva.

Ne podnosi glumu niti prijetvornost
potpuno je sigurna u svoju sposobnost
nije nadmena da bi hranila ničiji ego
lance pokida i kaže: ” Dobar ti dan stego”.

Jer moć ljubavi porađa nove iste ljude
stvorene da vječnost opstane i bude
na ovom putovanju zemaljskog života
bez nje smo ništa, osuđeni do bankrota.

S ljubavlju, Željka.

.

Posted in

Komentiraj