MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Svijest je percipiranje stvarnosti
zaokruživanje stava bez krajnosti
emocije koje se osjete, prime i daju
uspostavljaju fokus na svaku stranu.

To je trenutak osobnog razabiranja
koji se odvaže i mjeri kroz sabiranja
sva naša sjećanja, stečena iskustva
u balansu koji prodire kroz čuvstva.

Jer mi prvenstveno osjećamo sebe
svoje potrebe akumuliramo na vrijeme
pa ih polako ispunjavamo po planu
nalazimo im prednosti, uočavamo manu.

Djelujemo mi i brzo i nepromišljeno
u skladu sa onim kako je zamišljeno
jer taj poriv da djelujemo odmah i sada
snažan je kao munja kojoj nestaje traga.

Radimo u skladu sa silama koje nas vode
na puteve razne pune ambicija, slobode
jer u mislima smo svi više od rutine dana
dostojni i puni slave, priznanja, smilovanja.

Duboko u sebi spoznajemo vrijednost
koja nadilazi osobnu i tuđu bijednost
jer čovjek je daleko više od promašaja
učinjenih od strane svih prošlih naraštaja.

Slobodan da bira, određuje, odlučuje
najbolje što može da shvaća, razlučuje
posveti vrijeme i snage i onda kad boli
ustraje u svemu kad je voljen i kad voli.

Ta ustrajnost kroz ljubav što se rađa
spoznajom u nama tad život oslobađa
jer sloboda življenja je upravo u svijesti
više od imati, gomilati, raditi i jesti.

S ljubavlju, Željka.

Posted in

Komentiraj