MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Ništa nije jače od siline duha
u najžešćoj gladi ni korica kruha
ni kap vode u pustinji, nakon duga puta
niti smrtna postelja sa stotinu muka.

Ništa nije tvrđe od namrlih rutina
od pokorenih minulih jeseni i zima
obrazaca moći i kaveza pravice
zlato gdje caruje, a umiru ljudi, ptice.

Gdje se rote drugovi, a gospoda goste
bezobzirno grabe, a riječi im proste
udruživanja razna jača su od kula
bankovni računi s odveć puno nula.

Smislili su posebna mjesta gotovine
gdje rata nema, ni porezne glavnine
savršeno nezavisni, ideal slobode
u kraju uživaju časti i još narod vode.

Pritisnuli narod gomilom kredita
kamate su skupe, a njih se ne pita
do vlastitog krova, doživotna robija
dok ga otplatiš i banka jedan dobiva.

Plaće pak ovise o milosti minimalca
on napose diktira moć tog obrasca
pa postaneš uvjeren kako ti je sreća
podignuti koji posto, pa da bude veća.

Šume zakona bez zraka i kisika
u njima i rupe za pregršt ispitanika
pa dok se ugleda to sunce pravde
narodski rečeno, nema tu vajde.

Zato novi duh, sa njim novo vrijeme
koji baš računa na tebe i na mene
jer čuda se događaju kad zajedno jesmo
u onom što želimo bez obzira gdje smo.

S ljubavlju, Željka.

Posted in

Komentiraj